- Biste li se, molim Vas, predstavili našim čitateljima i diskus entuzijastima?
Pozdrav, moje ime je Chris Englezou. Ja sam osnivač CE Fish Essentials, prve tvrtke za proizvodnju visoko kvalitetno formulirane smrznute hrane za ukrasne vrste riba. Imam iskustvo u biološkoj i prehrambenoj znanosti s posebnim interesom vezanim za prehranu riba. Akvaristikom se bavim od ranih 90-ih, gotovo 25 godina i donedavno sam uzgajao mnoge akvarijske vrste. Akvaristikom, a osobito diskusima, sam se upoznao u vrlo ranoj dobi. Moj otac je držao i uzgajao diskuse u ranim 90-ima, a to je bio moj uvod u diskus hobi. U proteklih 15 godina sam bio posebno zainteresiran za koncept biotopskih akvarija i sve svoje ribe držim na ovaj način. Nakon mog nedavnog istraživanja u Južnoj Americi uvjeren sam da moramo, kako bismo dobili najbolje iz bilo koje vrste riba i vidjeli njihovo prirodno ponašanje, stvoriti uvjete u kojima su se razvijale tijekom tisuća i tisuća godina. Vjerujem da je to jedini način da ih se doista razumije.
- Recite nam nešto o svojoj čudesnoj hrani. Kako ste se odlučili napraviti CE Fish posao, kad svi znamo da svaki uzgajivač i akvarist može napraviti svoj vlastiti mix?
Istraživanje i koncepcija CE Fish Essentials dogodila se početkom 2008. godine, a sve je sazrelo dvije godine kasnije. Popularnost je ogromna, to je danas brand koji stalno povezuje autentičnost, kvalitetu i povjerenje. Ideja je nastala iz nekoliko razloga, jer kad shvatite koliko je važan svaki dodatak, količina bilo kojeg sastojka u sklopu svakog redovnog izvora hrane, kao i 
ponašanje njihovih spojeva u mikroskopskoj anatomiji, onda se suočite s realnošću i prirodom pripreme hrane za diskuse, koja postoji i danas. To je nešto s čim sam se borio i bio prisiljen učiniti nešto po tom pitanju.
- Je li svaki mix dobar za diskuse?
Ukratko, odgovor je ne. Mix je samo kombinacija dvaju ili više sastojaka, za pripremu amaterskih mješavina hrane za diskuse popularna metoda postala je dodati X količinu od X sastojaka i da je “raznolikost” najvažnija. Čak i dodatak vitamina pogodnim za ljude je široko prihvaćen kao prikladan unatoč ogromnoj šteti koju može uzrokovati. To je bio jedan od najvećih razloga što sam bio primoran istražiti i formulirati namirnice koje rade u boljoj fiziološkom skladu s ribom i ne uzrokuju oštećenje ili stres. Razlika između mixa i formule je jedan od daleko najviše zanemarenih i pogrešno shvaćenih koncepata u akvarističkoj zajednici.
- Koji je najvažniji sastojak u hrani za diskuse?
Moje osobno mišljenje je da ne postoji niti jedan čarobni sastojak koji je najvažniji prilikom hranjenja diskusa i postoje različiti razlozi koji se moraju uzeti u obzir kao i njihova realna uporaba u ograničenom akvarijskom okolišu. Najvažnija stvar je sagledati prirodnu prehranu ribe i utvrditi od čega riba najbolje napreduje (i preživljava), tek tada možemo pokušati to oponašati i poboljšavati kako bismo u hobi uvrstili najbolje moguće. Odgovoran izbor kompatibilnih namirnica je, bez sumnje, od velikog značaja. Sastojci koji su ne samo podrška za učinkovito funkcioniranje anatomije riba, nego i pomoć treba uzeti u obzir prve. Jednako je važno je istraživanje (i laboratorijski i terenski), kao i sastav i ukupna formulacija. Rašireno je mišljenje da su diskusi detritivori, jer se takva „vrsta“ hrane nalazi u najvišim količinama u njihovom prirodnoj prehrani, ali za početak identifikacije njihovih preferiranih izvora hrane, moramo gledati na sastojke koji su im odabir kada je hrana u izobilju, a ne samo one koje jedu u svojim očajničkim pokušajima preživljavanja sušne sezone, tijekom kojih većina pliva praznih želudaca nekoliko mjeseci i jedu ono što imaju, a ne ono što biraju. Imajući to na umu, to su biljne tvari, uključujući i specifične vrste amazonskog voća, cvijeća i algi koje su daleko od primarnog izbora diskusa. Ipak, njihova nevjerojatna prilagodba probavnog trakta je vjerojatno zbog obje različite vrste namirnica kojima se najčešće hrane i njihovih različitih prehrambenih svojstava, kao i oportunističke prirode riba u vrijeme nestašice hrane kad su primorani jesti ono što im je raspoloživo, ili ništa. Malo šire gledano, moramo razumjeti kako funkcioniraju sustavi vode u Amazoni, kao i razumjeti da su stabla koja redovno možemo pronaći u staništima diskusa voće, zajedno s nekoliko drugih utjecajnih čimbenika koji kontroliraju pristup hrani su glavni razlozi za jasniji uvid u ono što će biti “ispravna” prehrana diskusa. Jasno je da je puno više informacija potrebno prije nego napravimo jedinstvenu formulu koja je savršena za diskuse, ali to je nešto na čemu radim nekoliko godina i nadam se da ću uspjeti postići u ovom životu.
- Može li hrana biti okidač za mrijest divljih altuma, diskusa i drugih riba.
Rekao bih da je “pristup” obilnim količinama hrane svakako nešto što pridonosi pokretanju mrijesta u većini vrsta riba, iako, naravno, to mora ići ruku zajedno s optimalnim i stabilnim životnim okolišem koji bi trebao biti “više-nego-prikladan’ za životne uvjete. S obzirom na Symphysodon i Pterophyllum 
vrste koje su se prilagodile na visoke/niske vodostaje, dolazak kišne sezone označava ne samo obilje hrane, istodobno pruža pristup novim mjestima razmnožavanja. Važno je razumjeti da je planet (ne samo staništa riba) evoluirao na ovaj način tijekom mnogo milijuna godina. Krajolici, biljke, životinje i ribe prilagođene su njihovim sredinama i njihovim promjenama i sva preostala slobodna mjesta na Zemlji i dalje rade u ovoj simbiozi. Biljke se u kišnim sezonama oslanjaju na voće, ribe se oslanjaju na kišne sezone gdje će ponovno stvoriti uvjeti te dobiti pristup svojim mjestima za razmnožavanje, kao i oslanjajući se na potapanja u kopnenim predjelima i plodnih stabala kako bi se osigurala hrana. Neke biljke se čak oslanjaju na ribe kako bi distribuirale svoje sjemenke! Dakle, dok je hrana središnji čimbenik u uzgoju Discusa i Altuma moramo shvatiti da postoji mnogo veća slika koja određuje prikladnost vrste koja će pružiti prirodi sljedeću generaciju. To je jedan veliki združeni sustav prilagođen za održavanje prirodne ravnoteže ‘života’ u tim regijama. Znanstveno, sposobnost hrane u aktiviranju mrijesta jednako odnosi se ispravnu prehranu, obilje hrane, te u slučaju Symphysodon, istraživanja pokazuju da mogućnost mrijesta ovisi o hijerarhijskom statusu unutar grupe. Istraživanje Crampton je utvrdilo da je u zbirci 282 Discusa, 25 od 46 jedinki (oba spola) ‘Royal’ obojenosti razvoj spolnog organa u fazama 3-5 (5 maksimalno) i svih 46 je imalo razvoj faze 2 ili više. Najzanimljiviji dio je da je samo 4 od tih 25 je imalo fazu 3, 20 je imalo fazu 4 i samo 1 imala fazu 5 razvoja. Čini se da to potvrđuje pokazatelj Bleherovog zaključka u kojem je jedan (uvijek “Royal”) diskus dominantan vođa grupe, a ja bih išao toliko daleko da sugeriram da je taj pojedinac većinom najjači ili u najmanju ruku najviše poželjan izbor matice unutar grupe. Dakle da rezimiram, obilje, sastav i kvaliteta hrane su jedna grupa od nekoliko važnih čimbenika koji kontroliraju sposobnost razmnožavanja diskusa.
- Kako testirate nove proizvode?
Mi usko surađujemo s našom istraživačkom i razvojnom partnerskom tvrtkom otkako smo službeno pokrenuli proizvodnju početkom 2010. godine. Ulažemo svake godine analize naših formulacija hrane, a to uključuje dugotrajna laboratorijska istraživanja o tome kakvi su naši proizvodi, pa čak i kako se pojedini sastojci ponašaju u hrani. Kroz ovo istraživanje možemo utvrditi prikladnost proizvoda za korištenje s posebnim vrstama ili kao hranu širokog spektra, kao i procijeniti učinkovitost konverzija hrane i drugih okolnosti. Osobno, ja također radim s pojedinim uzgajivačima i hobistima u akvarističkoj zajednici kako bi se osiguralo dobro razumijevanje praktične uporabe proizvoda, kao i svi nedostaci/problemi koji mogu nastati, te sve to primjenjujemo natrag u razvoju proizvoda.
- Držite li diskuse u ovom trenutku i koja je vaša omiljena vrsta? Vidjeli smo da imate divlje Altume.
U ovom trenutku, moja kolekcija riba je puno manja nego što je bila nekad, trenutno imam 1000L (183cm x 91cm x 64cm ) Rio Atabapo biotop akvarij sa samo divljim ribama. Imam osam Uaru Fernandezyepezi i šest Pterophyllum Altuma. Nadam se da ću uskoro dodati neke druge vrste koje sam vidio na mom nedavnom putovanju u rijeci Atabapo, ali još ću odlučiti…
Potencijalno su to Iguanodectes Geisleri, eventualno Mesonauta Egrigius i skupina Dekeyseria Brachyura s nekoliko Pseudolithoxus Anthrax. Također, imam i skupinu F1 Parancistrus Aurantiacus, oni su prvi takve vrste koji se uzgajaju u Velikoj Britaniji (a možda i Europi). Bliski prijatelj i klijent je dobio dva para divlje ribe koje su ulovljene u Rio Araguaia od strane ribara koji rade za Hudson Crizanto (H&K Ornamental Fish) u Brazilu. Počeo ih je hraniti s jednim od naših Loricariidae formulacija i roku od nekoliko mjeseci imao je prve mlade. Nastavili su se mrijestiti nekoliko puta i mlađ su podigli na jedinstvenoj formulaciji za Loricariidae mlađ koje sam pripremio za njih posebno dok ne odrastu. Ponudio mi je dio mlađi i bila mi je čast prihvatiti ih. Hrana se može naći ovdje: http://www.cefishessentials.com/blog/1st-uk-breeding-of-parancistrus-aurantiacus/
Moja kolekcija diskusa je vrlo mala ovih dana, suzio sam je na jedan par F1 Xingu diskusa, koji su dio jedinstvenog uzgojnog projekta koji radim s ‘Xinguary’ dečkima iz Mađarske. U dvije skupine Xingu F1 koje nisu u srodstvu koje sam dobio od Nandija Hivatal (Xinguary) 2009. godine, prepoznao sam jedan par koji pokazuje jedinstvene osobine. Oni su u potpunosti bez crvenog pigmenta, oči, temeljne boje, peraje … sve! Obično to nije posebno traženo kod diskusa. Mišljenje je da su crvene oči bolje i više boja = bolje. No, kao što je diskus u Xingu području najviše zlatne boje i poznat po nedostatku šarenila ali to kompenziraju svojom izuzetnim baznom bojom i plavo-crnim halo prstenom, koji dodatno naglašava zlatnu boju divlje forme je zanimljiv, a mi imamo dva projekta kojima ćemo pokušati popraviti ovaj potez s preporučenom 1: 1 linijom uzgoja izvan križanja srodstva. Također, radim na drugom dugoročnom projektu, ispitivanje i utvrđivanje koštane deformacije bulldog diskusa. Kao rezultat ovog projekta, kroz koji radim s nizom stručnih veterinarskih stručnjaka, nadamo se da ćemo znanstveno utvrditi zašto i kako se to događa.
- Dosta ljudi koji drže diskuse imaju strah od počinjanja s divljim ribama. Trebaju li se bojati?
Okoliš: Jedna velika zabluda je da divlji diskusii imaju manje mogućnosti opstati u akvariju od svojih domaćih rođaka na temelju toga da su domaće ribe su podignute u tom okruženju. Ako sagledamo navike te dvije skupine riba možemo odmah utvrditi da divlje ribe imaju nedostatak što nisu podignute u ovoj vrsti okruženja. Ali, ako ste stvorili okruženje na temelju onoga što su oni navikli, možemo jamčiti s većom vjerojatnosti da će divlji diskusi biti sretniji. Šteta je truditi se i trošiti novac na akvarij za divlje diskuse, a ne ići na dodatnih nekoliko centimetara kako bi ih se vidjelo u najboljem svjetlu, u okruženju kojem se mogu osjećati sigurno, i početi prikazivati svoje prirodno ponašanje. Ne možete promatrati kako divlji diskus utažuje svoju glad ako nemate drva ili korijenja za njega da „pasu“ iz njega odumrle tvari. Ne možete promatrati divlje diskuse kako se kamufliraju među granama zatamnjivanjem svojih pruga bez da imate takav tip okruženja za njega. To su ta ponašanja kojih ima više stotina, kojih je prosječni akvarist koji drži diskuse nenamjerno nesvjestan i često pretpostavlja da imaju malo ili nemaju smisla, ali koje donose najveću nagradu kad se pokuša naučiti jezik Symphysodon gena. Dakle, moj savjet za bolje rezultate je držati divlju ribu (ne samo diskuse) u akvariju koji najbolje oponaša njihovo prirodno okruženje, s vrstama s kojima su upoznati i naravno, u okviru parametara vode koji su se razvili u više tisuća godina. Kao što sam uvijek kažem, “biotopski akvarij je najbolja stvar koju možete učiniti za ribe”.
Prilagodljivost: Lako je pretpostaviti da će diskusi koji su rođeni i odrasli u akvariju vjerojatno bolje rasti u tom okruženju. Kad malo bolje sagledamo, kad se uzmu u obzir načini križanja tijekom nekoliko desetljeća kako bismo dobili akvarijske vrste vidimo u hobiju, kao i praksu koja se podigla iz naraštaja u naraštaj u okruženju u kojem se bakterije cijelo vrijeme uklanjaju tretmanima, a prehrana je daleko od onoga na što se riba odavno prilagodila, mora se prihvatiti smanjenje imuniteta domaće uzgojenog diskusa u odnosu na njihove divlje rođake. U istraživanjima je dokazano da je međusobno križanje i kod drugih vrsta povezano sa smanjenjem imuniteta, isto je dokazano i u vezi s prehranom i prekomjernim uzimanjem lijekova, gdje bakterije postaju otporne, a da ne spominjem njihov utjecaj na jetru. Za usporedbu, divlje diskus ribe dovedene u hobi su one koje su preživjele prirodnu selekciju, bili su pojedinci s najboljim imunitetom. Oni su također prilagođeni da dulje vrijeme, često više mjeseci, tijekom sušnog razdoblja mogu preživjeti bez hrane. To je dokazano kroz analizu sadržaja želuca. Kad sagledamo sve činjenice, divlji diskus bi se trebao smatrati jači od te dvije skupine.
Jedna važna poruka koju želim prenijeti je da kvalitet i uspjeh držanja riba ne treba zasnivati na sposobnosti naše ribe da ‘preživi’ u našim akvarijima, nego na tome kako one napreduju.
- Imate li L somove i koji je Vaš omiljeni L broj? Vaša hrana za somiće je jedan od najboljih.
Kao što je već spomenuto imam Parancistrus Aurantiacus, ali neke od mojih omiljenih Loricariidae vrsta su Spatuloricaria Tuira, Pseudancistrus Barbatus, Hopliancistrus Tricornis i naravno L046 Hypancistrus Zebre. Ja sam vlasnik facebook grupe posvećene njoj (možete je pronaći u pretraživaču za Facebook pod imenom L046 Zebra Pleco – op.a.). Također sam stvorio i pokrenuti informativnu Facebook stranicu posvećenu Loricariidae vrsti uz Heika Blehera i neke druge (https://www.facebook.com/pages/Loricariidae/337703263017645). Tu ćemo pokušati educirati i potaknuti akvariste koji drže Loricariidae o svemu vezanom za te čudesne ribe, njihove biotope i njihovo ponašanje.
- Bili ste do Rio Atabapo s Heikom Bleherom, možete li nam, molim Vas, prenijeti svoje dojmove?
Rio Atabapo me je oduvijek fascinirala, moj interes za vrste koje žive tamo ide unatrag puno godina, ustvari i sjećam se da sam u staroj Aqualog knjizi vidio prekrasnu crvenu Crenicichla sp. koja živi tamo. Proučavao sam Pterophyllum altum jako dugo vremena, pregledao sam i radove Jacquesa Pellegrina, koji je opisao vrstu sa staništa San Fernando i znao sam da moram otići. Stvorio sam i pokrenuo stranicu Pterophyllum altum na Facebooku (https://www.facebook.com/pages/Pterophyllum-Altum/123802014346802) u kojoj mi je Heiko povremeno pomagao te sam dobio poruku od Heika gdje me pita da idem na Atabapo. Znao sam da ne mogu oklijevati. Atabapo je prekrasna rijeka boje čaja s jakim protokom, kada plivate daleko od obale nakon nekog vremena se zapitate, “odakle na Zemlji dolazi sva ova voda?”
Cijelo područje je izrazito manjkavo mineralima i to znači da je svako žvo biće spremno iskoristiti svoje prilike. Kad se znojite na vrelom suncu, vrlo brzo se nađete okruženi bezopasnim pčelama i leptirima koji pokušavaju iskoristiti sol s kože. Imali smo veliki roj crvenih bumbara koji su okružili našu praznu posudu od hrane i doslovno su se borili (jedni protiv drugih) doći do najsitnijih ostataka mineralnih tvari. Zanimljivo mjesto i iznimno lijepo, krajolik je uglavnom sastavljen od granitnih stijena koje prilikom erozije tvore prekrasan sitni bijeli pijesak. Kad sam ušao u vodu s nekim preostalim uboda komaraca na nogama (iz Brazila), mogao sam osjetiti kiselost … No, nakon tjedan dana ili tu negdje, kad sam se vratio u Englesku moja koža je bila glatka. Prirodni lijek.
- Koji su parametri vode tamo i jeste li pronašli nešto uzbudljivo? Možda neke ribe, biljke, …
Parametri variraju između različitih mjesta duž rijeke Atabapo, ali ne jako puno. Glavna rijeka ima pH oko 3,7, ali su jedan ili dva potoka imali nešto više pH vrijednosti na oko 4.3, provodljivost je obično oko 12μS do oko 14μS a temperatura je obično oko 29-30 ° C, ali ponekad na nekim mjestima temperature površine može biti 31 ° C, a samo 1 metar ispod 27 ° C i tako dalje…
Pronašli smo tamo puno zanimljivih vrsta riba, upravo sam završio 2000 + riječi članak s brojnim fotografijama o tome, bit će objavlljeno u travanjskom izdanju Practical Fishkeeping Magazine (dostupan od kraja veljače), imaju online pretplatu na raspolaganju. Jedina vodena biljka koju smo našli u tom području je Cyperus koja raste unutar i izvan vode.
- Što mislite o našoj namjeri osnivanja diskus kluba u Hrvatskoj? To je prvi klub u ovom dijelu Europe
Mislim da, ako postoje pojedinci koji imaju dovoljno strasti prema diskusima, a koji će ići dalje u stvaranju, upravljanju i redovitom susretanju u klubu gdje mogu podijeliti svoje interese, pomoći i učiti druge (uključujući i mlađe generacije), onda će to biti dobra stvar. Vrlo sam ponosan što vidim da se to događa, a posebno u mjestu gdje nije nikad prije. Znam da će Diskusari iz Hrvatske napraviti velike uspjehe i doprinose u diskus zajednici. Strast koju svi pokazuju nadahnjuje i želim vam sve najbolje u budućnosti, imate moju punu podršku.
- Osim ovih pitanja imate li nešto za dodati za što mislite da je važno za Discus hobiste i uzgajivače?
Za diskus hobista, ja bih preporučio da se prije uvođenja bilo kakve vrste, uzme vremena za istraživanje životnih uvjeta ribe (bilo divlje ili domaće uzgojene), učinite sve kako biste kupljenoj ribi priuštili ono najbolje i zapamtite da je cilj da im pomogne u napredovanju, a ne samo njihov opstanak. U prirodi, diskusi žive u velikim jatima i do nekoliko stotina jedinki, pa ako biste postavili jedno pravilo zapisano u kamenu, kupite ono što smtrate da je jato riba. Obično je to od najmanje osam ili više jedinki. Najbolje je velika skupina mladih riba koje nisu u srodstvu, pa kasnije možete odabrati najbolje od njih.
Za uzgajivače diskusa, želio bih potaknuti više integracije divljih gena za vrste koji imaju jednake osobine, poput Turquoise varijeteta, to se već počinje događati u Europi, odvojenim linijama uzgoja kada se pokušavaju dobiti nove osobine. Postupak za postizanje toga će potrajati malo duže, ali konačna kvaliteta riba i njihova plodnost će biti veća, slučajeva deformacija će također biti manje i to je ono što je najbolje za budućnost domaće uzgojenih diskusa, posebno onih varijeteta koje je napravio čovjek.